Novosti #9
- prijateljima Prostora Duha -

Hvaljen Isus i Marija!

Pred tobom se nalaze još jedne Novosti Prostora Duha. Ušli smo u vrijeme došašća, vrijeme misterija u kojemu Sin postaje čovjekom bivajući na taj način glasnikom Očeve ljubavi. Pozivamo te stoga na žarku i postojanu molitvu.

Danas slobodno možemo reći da je molitva u krizi. Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od molitve poput promatranja života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanja u gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost... Često čujemo: nemam(o) vremena za molitvu, ne znam(o) moliti ili nemam(o) volje za molitvu. Međutim, kako tko moli tako i živi. Koliko je kvalitetna naša molitva toliko će kvalitetan biti i naš život.

U ovim ti Novostima nudimo neke 'začine' za duhovni život, za molitveni život. Predstavljamo vam i preporučamo novu knjigu koja može, ako budete otvorenog Duha, pomoći u mnogim pitanjima vjerskog karaktera konkretnim i relativno lako primjenjivim odgovorima. Ovaj tjedan se spominjemo sv. Franje Ksaverskog pa na našim stranicama možete, njemu na čast, a svakome od vas na korist, moliti devetnicu. I kao što to obično biva "šećer dolazi na kraju" – najavljujemo mogućnost Duhovnih vježbi online u korizmi 2009. godine. Ove se duhovne vježbe, u ponešto drugačijem izdanju, mogu naći na internet stranicama na njemačkom i francuskom jeziku.

Potrudimo se po primjeru i uz pomoć Isusa Krista, te sjedinjeni s Njim koristiti darovane nam sposobnosti, talente i mogućnosti naviještajući, gdje god se nalazili, otajstvo Božje ljubavi koja nam u svakom novom danu daruje novu priliku... Za što? Novu priliku biti boljim suprugom, boljom suprugom, bratom, sestrom, susjedom, majkom, ocem, djetetom... jer ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari.

Marijana

Još jedno došašće i još jedan Božić

Pripremajući tekstove i poticaje za svakodnevni život za mjesec prosinac, sjetio sam se velikog broja ljudi – molitelja i posjetitelja Prostora Duha kojima su tekstovi i poticaji za svakodnevni život pomogli da se susretnu s Bogom.

Kako se približava vrijeme Došašća a onda i Božića, u mislima se vraćam u dane djetinjstva: ranojutarnja buđenja i odlasci na misu zornicu...nije nam smetala hladnoća i od hladnoće crveni obrazi, uši i nos... veselo smo i žurno koračali do crkve; kad bi zbog hladnoće cesta bila prekrivena tankim slojem mraza ili leda, a pogotovo kad bi ranije pao snijeg, klizali smo se (uz pokoji pad) da što prije dođemo u crkvu. Zvona su u daljini pozivala... Zornica je počela: ‘Padaj s neba roso sveta’, zaorila se pjesma... Teško je opisati osjećaj unutarnje radosti koja je sve više rasla približavanjem Božića. Živjeli smo u iščekivanju Isusovog rođenja.

I konačno, osvanuo je Badnjak. Završne pripreme po kući, kićenje bora, no još više, nastojali smo se iznutra pripraviti na Isusov dolazak: ispovjedili bi se, učinili poneko dobro djelo.
Odbrojavanje je počelo: još pet, pa četiri, tri, dva sata do mise polnoćke...U daljini su crkvena zvona pozivala na misu, a mi smo još žurnije napuštali kuću i išli u crkvu. Radost je bila veća ako bi počeo padati snijeg tako da je ugođaj bio potpun. Pjesma i molitva bile su izričaj naše duboke i nepomućene radosti zbog novorođenog djeteta Isusa... No, vrijeme brzo prolazi, mi rastemo, starimo i mijenjamo se.

Moleći i razmišljajući na stranici Prostora Duha možemo barem nakratko ‘zaustaviti vrijeme’ i susresti se s našim Kristom Gospodinom za čiji se dolazak ponovno pripremamo. Za Isusa je vrijeme vječnost i on nas upravo tu susreće, želi biti i ostati naš ‘Emanuel’ – Bog koji je uvijek s nama; a to može biti naša najbolja dobrodošlica za njegov rođendan. No, ne želimo stati na tome. Moleći i razmišljajući želimo i dalje ostati u Duhu povezani jedni s drugima, znajući da postoji negdje netko tko u isto vrijeme kad i ja moli, otvara svoje biće Bogu, da se Božja ljubav nastani u njemu kao što se Božja riječ utjelovila u krilu Djevice Marije. Na ovaj način Bog je u nama djelotvoran za drugoga. A kad je on djelotvoran u nama i mi postajemo poput Ivana Krstitelja koji je pripravljao ljude za susret s Isusom.

Dani Došašća i Božića daruju nam prostor u koji trebamo dopustiti da uđe velika i vječna tajna, te da postane dio našega života. U toj tajni možemo promatrati i svoj život: tolika dobročinstva koja smo primili, možemo otpjevati 'Veliča' svog života. Bog je pronašao način kako da nam se približi, postao je maleno i slabašno dijete. Zašto je Božić toliko omiljen i privlačan? Zato što se u njemu dodiruju dvije tajne: tajna Boga i tajna čovjeka. Zato se Božić tiče svakoga od nas. Kao što je Isus bio maleno dijete na rukama majke Marije tako i od nas želi da se s djetinjom nevinošću povjerimo u njegove sigurne ruke. U Božiću nam se objavljuje još jedna istina: ako je Bog postao čovjekom onda je i naš život vrijedan.

Želio bih da se ovog Božića Božja riječ utjelovi u svakom molitelju i posjetitelju Prostora Duha; da se čudo jaslica ponovi u životu svakoga. Molimo za milost da ojačani božićnim iskustvom nastavimo svoj duhovni put - osobno i zajedno.

Devetnica sv. Franju Ksaverskom online

U Crkvi se 3. prosinca slavi spomendan sv. Franje Ksaverskog, prema nekima, najvećeg kršćanskog misionara nakon sv. Pavla. Uoči tog blagdana pozivamo te da nam se pridružiš u devetnici u čast sv. Franji Ksaverskom.

Devetnica se moli na posebnu nakanu – za ono što želiš da ti Bog udijeli, za vlastite potrebe, potrebe onih koje voliš ili za potrebe svijeta.

U devetnici se moli za određenu milost. Milost je unutarnja moć koja nam daje snagu da drugima pristupamo s velikodušnošću, brigom i ljubavlju. U Katoličkoj crkvi milost označava naklonost ili slobodan dar od Boga darovan. Moleći devetnicu priznajemo da je Bog darovatelj svih darova.

Postoje i poznate su mnoge devetnice – Devetnica na čast Božanskom milosrđu, Devetnica Leopoldu Mandiću, Devetnica Bezgrešnoj Djevici Mariji... Svaka devetnica je zahvala za primljena dobročinstva kao i molitva za određenu milost i to, u ovome slučaju, po zagovoru sv. Franje Ksaverskog. Predlažemo ti, dakle, da svaki dan pročitaš ponuđeni tekst iz života sv. Franje Ksaverskoga, zadržiš se nad tim tekstom nekoliko minuta u razmišljanju i izmoliš izabrane molitve.

Najava "Duhovnih vježbi online"

Duhovne vježbe - odgovor na pitanje svakog vjernika: kako tražiti i nalaziti Boga u svom konkretnom životu.

Ovim Novostima po prvi put najavljujemo Duhovne vježbe preko interneta koje će se održati kroz korizmu 2009. godine. Ove duhovne vježbe zamišljene su kao incijacija, uvođenje, u osobnu molitvu temeljenu na duhovnosti sv. Ignacija, utemeljitelja Družbe Isusove - isusovaca.

Nadamo se da će ove vježbe svakoj osobi koja se na njih odluči pomoći otkriti i susresti Boga u svim stvarima, trenutcima, susretima i događajima svakodnevnog života. Na kraju krajeva njihov cilj je naučiti obraćati se Bogu kroz osobnu molitvu.

Pozivamo, dakle, sve osobe željne produbljivanja osobnog iskustva molitve da se prijave na njih. Ovo je poziv, ponajprije, svim osobama koje ne znaju kako pronaći konkretno vrijeme i mjesto za molitvu u svojoj svakodnevici kao i osobama koje bi željele početi moliti i koje se trude upoznati Boga, a iz poslovnih, obiteljskih ili drugih razloga ne mogu sudjelovati na duhovnim vježbama ili seminarima molitve u, za to, predviđenim kućama, domovima, samostanima...

Ovdje donosimo tek najavu o postojanju ove mogućnosti, a s konkretnim informacijama o funkcioniranju ovih duhovnih vježbi pravovremeno ćemo obavijestiti sve posjetitelje Prostora Duha.

Rekli ste o Prostoru Duha

Kroz ove adventske dane, svaki dan stranicu Prostora Duha posjećuje više od 1300 osoba. I oni nam šalju svoje dojmove, molitvene nakane, kratka razmišljanja...
Sve dojmove posjetitelja ove stranice, uključujući one koje ste nam poslali prošlih mjeseci pa i godina, možete pročitati na stranici dojmova. Ovdje bi željeli s vama podijeliti samo nekoliko njih.

Hvala vam na ovoj stranici koja mi je otvorila vrata novoj povećanoj obitelji. Jednostavno srušila zidove u kojima sam bila ograničena. Osjećam se slobodnija, ta komuniciram sa cijelim svijetom. Moram priznati da do sada to nisam jednostavno mogla. Još kad znam da svi imamo istog vođu i Kralja Krista, ta mi nadilazimo sve svjetske granice i ograničenja. Ljudi moji nije ni čudo da nam je teško. Uvjerena sam da nam naš kralj neće dati trpljenja više nego što možemo izdržati. Ta on nas vodi kući i to već sad i tu. Pa to je predivno! Ime Isus po isusovcima sve taman.
Kako je divno biti dio božjeg plana. Divno predivno, hvala do neba. Do sad sam grcala kroz život sama, a sad odjednom imam veliku obitelj. O Bože Oče, hvala i slava Tebi kome sva slava i hvala pripada!
              Ankica, Rijeka

Vjerujem mnogi od nas žele svakodnevno moliti, kako iz potrebe tako i iz ljubavi prema Gospodinu. Ipak toliko puta smo svjedoci da nam svakodnevica krade vrijeme, nameće neke u trenutku odluke "važnije" stvari. Ponekad jednostavno nemamo pravih riječi, svaka misao je prazna, ne možemo ući u prisutnost...onda nam se čini da nebo šuti.. Pa zavirimo u prostor duha, i tu je ruka koja nas povede, tiho i nenametljivo otvori nam vrata duhovne stvarnosti, kaže: ovuda, hajde, pođi.. I mi se otisnemo... More Božje ljubavi oplahne nam lađu duše.. i tako povazdan.. Bogu hvala za vas.. vama hvala što to činite za nas.. Neka vam Gospodin uzvrati ljubavlju i mirom, preko mjere.. Pozdrav i vama putnici, tragači, samo naprijed, gore u visinu, samo hrabro, s mirom, u duše dubinu...
             Daniela, Jastrebarsko

Velika vam hvala za ovu stranicu. Ona je svakodnevno duhovno osvježenje i svakodnevna snaga. Evo prigode užurbanom svijetu da makar nakratko zasatane, pomoli se, čuje Božju riječ i u srcu je promotri te nastavi živjeti mirnije, staloženije i radosnije. Prostor Duha je svakodnevna duševna hrana. Uzmite je!
              Zlatko, Sombor (SRB)

Školjka s biserjem

Daniela Bobinski iz Jastrebarskog jedna je od toliko osoba koje su nakon susreta s Gospodinom preko Prostora Duha poželjele poslati nam email podrške i zahvale. Uz zahvalu za njeno svjedočanstvo zaželjeli smo joj da taj dar Božje prisutnosti u njenom životu nikada ne ostane zakopan u njenom srcu već ga radosno podijeli s drugima kako je to učinila i s nama. Na taj poticaj na email adresu Prostora Duha je stigla Danielina zbirka poezije. Sa željom da svi zajedno možemo uživati u pogledu na tu "školjku s biserjem" koja je do sada ležala neotkrivena na dnu Božjeg oceana, želimo ovdje s vama podijeliti nekoliko njenih pjesama.

Susresti Emanuela

Nema ništa osobito u tome.
Ne moraš biti osobit ni ti.
Ne treba ići daleko, ni visoko, a da Ga se osjeti.
Nije ti potrebno posebno znanje, ni zvanje, ni rituali.
Sve što ti treba već odavno imaš, ništa ti ne fali.
Trebaš samo odložiti višak kojim je tvoja duša zatrpana,
skinuti maske, na tlo položit zid, i breme grijeha, sjene prošlih dana.
I onda reći: tu sam, evo stojim, ko kad udahnuh život prvi dan,
tu sam pred Tobom, ja, Tvoje stvorenje, vratio sam se, k Tebi došao sam.
Onda polako podignut glavu, osjetit Sve kako te prožima,
svjetlost što se ne vidi, toplinu, ljubav, život, svetost, vječnost,
blizinu neizrecivu Boga našega.
A onda reći, pjevat, slušat, šutit, dok dobri Bog te cijelim sobom grli,
i odjednom shvatiš : bio sam već posljednji, a sad sam opet prvi.
Bio sam tek slabi čovjek, grješnik, rob i tat,
a sad sam opet Božje dijete, samog Boga brat.
I u tom trenu bit ćeš mal i bit ćeš velik, bit ćeš slab i bit ćeš jak,
i ljubit moć ćeš srcem cijelim, i svjetlost raspršit će mrak.
Ne nije daleko, tek korak htijenja, tek jedno malo: vjerujem,
i tu je, sretan, smiješi se, ljubi, i blagoslov udjeljuje.
I jedino što jest zaista čudesno u tome, to je da je za nas, ali baš uvijek tu,
u svakom trenu, u svakom dahu duše ove,
nudeći Ljubav beskrajnu.
A mi se ko za prvog grijeha skrivamo pred Njim, bježimo u mrak,
i onda zdvojni plačemo za svjetlom, za ljubavlju, srećom, tražimo Mu trag.
A On je tu i zove, traži, čeka, kuca na vrata, pa sjedne žalostan,
i roni suze ranjeno mu srce, još jedan evo, izgubljen je dan.
Daj, pusti priče oholog lažljivca, to vani tiho za tobom plače Bog,
otvori vrata, i reci mu: uđi, da dom mu bude posred srca tvog.
Jer, gle, tad u srcu odjednom ti nebo, a duša ti je prepuna divota,
mir, ljubav, sloboda, sad znaš što to znači, i što je milost i što je ljepota.
Ne nema ništa osobito u tome.
Ne moraš biti osobit ni ti.
Ne treba ići daleko, ni visoko, a da Ga se osjeti.

Bog i pjesnikinja

Upita Bog:
Kada ćeš napisati moju pjesmu?

Pjesnikinja odgovori:
Hoću Gospodine.
Tek, bojim se,
neće biti dostojna Tebe.
Jer koja je riječ velika kao Ti?
I koji stih doseže Tvoje dubine?
I tamo gdje mi je sada srce,
kako to opjevati?

Reče Bog:
Riječ je ljubav, dijete moje
a dubina je, zapravo, blizina.
Srce tvoje, u mom se dlanu odmara.
I vrijeme je da prestaneš bojati se već,
jer moja si
i kod mene si sigurna,
a pjesmu svoju, pjesmu moju
tvoje su mi suze
spjevale već odavna.

Pjesnikinja osta u tišini,
slušajući odjek Božjeg glasa u sebi.
Nakon duge šutnje
nutarnjim svojim glasom
jedva prošapnu: hvala,
a onda se sva umiri
odmarajući u Božjoj blizini.

Svitanje

Ponekad, u mirnim večerima, pa čak i u dubokoj noći,
ćutim svitanje zore u meni…
Neko rađanje sasvim svježe snage,
buđenje novog dana,
posve osobitog u svojoj jedinstvenosti,
neokaljanog ničim što je bilo, sasvim čistog,
poput biste kapi vode koja kliznu niz kamen stjenovita izvora.
Osjećam tu snagu kako raste u meni
kao što svjetlost raste s jutrom,
i osjećajući cijelim tijelom svu ljepotu ponovnog rađanja zore u meni
stojim pod tom modrinom, zahvalna za taj čisti, nezasluženi dar,
i znam, da, to život još jednom u meni ustaje,
podiže se, podignutih, raširenih ruku,
i zakorakne, a i ja za njim, ko sjena što kasni tek za tren,
a onda se spajamo pod crvenim bojama zore,
i idemo dalje, oboje laki, kao da prošlost više i nije dio nas.

Osvrt na knjigu "Načela duhovnosti"

U izdanju Verbuma ove je godine izašla knjiga Načela duhovnosti autora sv. Ignacija Loyolskog. Knjiga je to u kojoj na jednome mjestu nalazimo sve temeljne spise isusovačke duhovnosti: Autobiografiju utemeljitelja Družbe Isusove, njegove Duhovne vježbe kao i Duhovni dnevnik koji je vodio. Uz njiz tu su zatim Konstitucije koje je zabilježio i ostavio u naslijeđe svojoj subraći, njegova autentična Pisma, Misli, te, na kraju, Ratio studiorum odnosno geneza isusovačkog obrazovnog sustava.

Ignacije je živio u prijelomnom razdoblju srednjeg i novog vijeka, kad su se otkrivali novi zemljopisni svjetovi, a raspadalo se duhovno jedinstvo stare kršćanske Europe u sukobu reformacije i katoličke obnove. Upravo na takvoj, burnoj, svjetskoj pozornici djeluju Ignacije i njegov novi crkveni red. Osnivač Družbe Isusove uvodi novi stil funkcioniranja zajedničkog života, molitve i pastoralnog rada s kontemplacijom u akciji (contemplatio in actione). On sam nam objašnjava kako je čovjek stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu dok su ostale stvari na zemlji stvorene zbog čovjeka, kako bi mu bile od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.

Ovo nas djelo, s jedne strane, vodi kroz bogatu isusovačku povijest otkrivajući veliku karizmu sv. Ignacija, a s druge strane svima nama, laicima i redovnicima, pruža mnoge konkretne smjernice i savjete kako naš duhovni život učiniti što plodonosniji - za nas osobno, ali i za sve one koji su stavljeni na našu životni stazu.

Završna riječ

Ove Novosti završavamo Ignacijevim citatom koje možemo pročitati u njegovim Pismima:

Gospodin hoće da živite radosno i zadovoljno u Njemu, dajući svome tijelu sve što mu je potrebno. I sve što govorite i mislite i razgovarate o Njemu, neka bude u Njemu i On neka bude u svemu. I završavam moleći Ga da nam po svojoj beskrajnoj dobroti udijeli savršenu milost kako bismo shvatili Njegovu presvetu volju i u potpunosti je vršili.

Da Bog svima nama udijeli ovu milost mole se

Miroslav, Tvrtko i Marijana